ZUMBULHAN
15.01.2006., nedjelja
TRUDNOCA
 Dio poslijepodnevnog odmora provela sam prelistavajuci neke hrvatske casopise… Sta sve covjek tamo moze naci :)) Fotografije jednog od sudionika u reality sou "Big brother " kako masturbira iznad wc skoljke. Naslovnicu istog casopisa dobila je voditeljica s HTV-a , inace samohrana majka , koja je hrabro odlucila izvanbracno roditi drugo dijete … Medjutim , problem je sto otac novorodjenog djeteta nece ni da cuje za njega , pa ga novinari pateticnim pisanjem zele natjerati da promjeni odluku : “Prema svemu sudeci, to ce dijete biti obasuto velikom ljubavi obitelji, I njihovih prijatelja , ali ne i oca dijeteta.Dosad se nije javio.Ni glasom ,ni pojavom, ni cestitkom. Ocito ne zna da jednomnjesecna beba pogledom trazi i susret s njegovim ocima “ Objavljena je I fotografija novorodjenceta ispod koje pise : “Sanja li tatu ?” Zatim mozete naci senzacionalne vijesti kako je trudna ova , ona, u koliko sati je imala sex, datum izostanka menstruacije, prvog povracanja, do opisa kako se popisala na test za trudnocu, koliko je intenzivna bila boja kvadrata na kojem je ocitala da je rezultat pozitivan... Detaljan opis poroda sisate, hrvatske, plejboj zecice, koja je ako niste znali u medjuvremenu postala svetice… Zgrozena procitanim , utjehu sam pokusla naci u nasoj stampi, al ne lezi vraze i tamo me docekala slicna situacija: Fotografije “trbavih “voditeljica s lokalne tv stanice, u iscekivanju svog prvog djeteta .Doticne su da bi sto bolje istakle svoje blazeno stanje, pozirale mazeci jedna drugoj "napuhane" trbuhe , a nije izostao ni opis njihovih trudnickih dana… Sa naslovnice istog magazina smjesilo se lice “poznate“manekenke ispod kojeg je pisalo “Trudna sam i sretna “ Ljepotica takodje zivi u vanbracnoj zajednici, al ne brinite , vjencace se prije poroda :))) Ispada da je danas biti trudna jaaako vazna stvar, jos pri tom se sepuriti, kao da zasluga za darovano stanje pripada vama. Problem lezi u jadnoj cinjenici , da vecina pomenutih zena u svom zivotu nije postigla nesto vrijedno paznje, pa im i ne preostaje nista drugo nego diciti se sa trudnocom. Medjutim , namece se pitanje , sta je s onim zenama koje ne mogu imati djecu, koje se lijece od steriliteta ?! Neka zbog tog sto ne mogu postici isto, sa osjecanjem manje vrijednosti ceznjivo uzdisu ?! Kao i pitanje , gdje je nestao STID ??! Pri tom ne mislim na stid u pravom smislu te rijeci, niti da je trudnoca nesto cega se treba stiditi, al jeste nesto vrlo intimno !!! Na kraju da zakljucim : Mora da je gravidnost predivno stanje , stanje koje treba da prozivljavamo s partnerom i voljenim osobama iz kruga porodice. S njima dakle treba da dijelimo ljepotu tih trenutaka Trudnoca je dar od samog Boga , nesto uzviseno, da ne kazem isuvise sveto , da bismo tek tako svima bahato blebetali o njoj. |
08.01.2006., nedjelja
:))
 Docepah se nekog laptopa i jedva docekah da se javim.Samo da me vidite !!! Razletila se po blogovima, ne znam koji prije da otvorim ,da procitam sta se kod vas desavalo :) Kod mene standardno,ima malo umora.Juce putovala cirom u Mostar. Povod rodbinski susreti, helem bilo je lijepo !!! Danas malo okrepljenja, citanje vasih blogova ,odlazak na poslijepodnevnu kaficu s prijateljicom koja slavi veliki praznik. Cestitke svim pravoslavcima !!! Vama sta da kazem … Nedostajali ste mi puno,punoooo… Hvala onima koji su zavirivali u moj blog dok me nije bilo, ostavljali poruke i cestitke. Joj kako oficijelno zvucim, vidi se da nemam treninga :) Nastojacu ponovo nabiti kondiciju :) |
18.12.2005., nedjelja
PAZNJA !!!
 Moj comp. se pokvario :(( Jedno vrijeme necu moci pisati . Vracam se cim ozdravi :)) |
13.12.2005., utorak
SVASTA NESTO :))
Covjece danas mi stigo racun za telefon...ovi iz BH telekoma su ludi !!!
115 KM moram platiti, a baska internet :((( Istina da su prosli mjesec najavili poskupljenje od, ni manje ni vise nego 300 %, al haloooo ovoliko nisam ocekivala !!! Jos kad nam iza Nove uvedu PDV , bice bijede u Bosni na izvoz :((( Pa samo za plin , telefon, vodu , struju, smece treba prosjecna plata u Federaciji , a gdje je hrana , odjeca , obuca, novine, knjige, a kino , pozoriste , odmore i provode da ne spominjem !!! Al dobro sam prosla , mama nije toliko galamila, kaze ocekivala jos veci racun s obzirom da ja " ne sjahujem sa telefona " :)) ... Veceras sam s prijateljicom setala mahalama...a najljepse mi je bilo kad smo se popeli na Alfakovac i posmatrali grad...e to je meni cejf ( uzivancija ) ... Pred nama se pruzio predivan prizor, mada je pala magla do pola Sarajeva :))...vide se svjetla grada ...u zraku treperi bilo i duh Sarajeva, dok to posmatram u meni osjecaj, ma ne znam kako da vam opisem taj osjecaj...dusa mi raste, puni se nekom snagom...:))  Ovo je pogled na grad s Alfakovca. ... Maloprije sam SAMA gazala Princez krofne, uspjele su hvala Bogu :))  Ja taaako volimmm te male, slatke princeze njam, njaaammm :))) |
11.12.2005., nedjelja
LA -moj mali nestasko !!!
 Ovo ne bi smjela raditi, al eto, ipak joj ponekad pustim :-))  i tako ona, melja, pelja...  maze se ...  Njenoj sreci nema kraja :)) |
09.12.2005., petak
NE MOGU VISE !!!
 Sinoc setnja s prijateljicom... Kad dodjosmo na Bascarsiju ...kazem joj „ Hajmo tamo... srce me vuce..“. Ona bezpogovorno pristade ... Htjedoh da popijemo caj, ugrijemo se malo...jer umore se noge od mjerenja sarajevskih mahala... a studen i vjetar s Miljacke podmuklo se uvuku u kosti... Stigosmo na mjesto gdje me je srce vuklo... Ugledah njegovo auto... "E srce moje"..sapnuh samoj sebi- "zato si vamo htjelo?!". Umjesto odgovora , dobih samo ubrzane i zaglusujuce otkucaje... Ne , nehtjedoh ja uci tamo gdje se orio zamor i smjeh, gdje se culo zveckanje casa, i muzika klavira u pozadini... Sta ako je opet s nekom novom curom... Sta ako budem morala proci pokraj njega...a koljena mi klecnu, isto kao sto su klonula kad vidjeh auto... "Ne, necu tamo" -odlucih cvrsto i rekoh :" izgleda da je guzva , mozemo i negdje drugo..". Ona opet bez rijeci pristade , shvatila je , znala je... Svjesna da mi je ucinila uslugu, time sto joj nista nisam morala objasnjavati.... Na povratku kuci pratila nas je kisa , sitna poput ljudskih suza... ... Ne mogu vise voljeti ulice kojima je prosao...njegovu zgradu...svaku stvar koju je ikada dotakao.... Trzati se kad prodje auto kakvo on vozi...ne mogu vise graditi iluziju znajuci da je iluzija.... Ne mogu vise dopustati da me ljubav koju osjecam pece, potkopava.... Ne mogu vise znati da sam budala, svjesno pristajati na to, ustrajavati u tome... Ne mogu..ne, sto je moja ljubav prestala...nestala...ne , ona je tu... Al ubicu je ja rukama svojim...jer onakav poput njega nije je vrijedan.... |
06.12.2005., utorak
KAMO SRECE
Kaze radio :
„Docekajte Novu godinu na atraktivnoj lokaciji, okupani snjeznim pahuljama ili obasjani suncem... Bec, Budimpesta , Prag , Rim, Egipat ...“ Da, divno bi bilo :) |
03.12.2005., subota
PRAVO BEZEEEEE
Danas su se srele dvije " zaracene " strane...moj prijatelj i ja... Susret je bio nenadan...ko grom iz vedra neba i najradije bi ga oboje izbjegli da je ikako moglo... Al sta je tu je... Neprijatno njemu...neprijatno meni.... Razmijenili smo par recenica ...nerazgovjetnih...zamrsenih...izbjegavajuci da nam se pogledi sudare...ja sam gledala prolaznike sto setaju ulicom....a on negdje u daljinu iza mojih ledja... Nespretno je gestukulirao...a ja sam predugo brisala nos... Bas mi je bio blam... Sta cu sad ja...bilo bilo.... Samo, kako nisam uspjela odglumiti ravnodusnost?! Ustalom briga me...nije ni njemu to poslo za rukom !!! Na kraju je rekao nesto poput : „Pa eto mogli bi ponekad onako...“ Ne dovrsivsi zapocetu recenicu , dodao je : „ ako nije sve receno ..“ Na sto sam se ja nasmijala i nerazmisljajuci odgovorila: „ Ma davno je sve receno“..a da pri tom ustvari ni sama ne znam na sta sam mislila...niti znam sta je to receno :) Umjesto pozdrava ..na rastanku ....mrmljala sam kako mi sunce ide u oci i kako nista ne vidim...on je pokusavo biti duhovit: „ Da ga kapuljacom zaklonim ili da dignem nogu ?!“ Kiselo sam se nasmijala i bukvalno pobjegla....a da ne znam zasto... |
09.11.2005., srijeda
MUSKI KUKAVICLUK ILI ???
 Naljutila sam se na dragog prijatelja...mislim iz opravdanih razloga... Zbog toga smo u posljednje vrijeme prestali kontaktirati... On me zvao nekoliko puta , al ja nisam htjela da se javim...nisam zeljela da se raspravljam... Sto god da bi uzeo kao opravdanje za svoje ponasanje ne bi mu povjerovala...stekla sam utisak od kojeg ne odstupam... Kad je nakon izvejsnog vremena shvatio da ga namjerno izbjegavam prestao me zvati... Meni je laknulo... Medjutim za Bajram mi je poslao sms cestitku... Uljudno sam mu odgovorila... ... Sinoc u o1 h probudi me telefon... na displeju njegov broj...ne javim se naravno.... Varatim se u krevet .. kontam poludio cim zove u sitne sate... pokusam zaspati... U 01h i 40 min opet zvoni telefon...ponovo on samo sto ovaj puta zove sa kucnog telefona... Opet se ne javim i teskom mukom utonem u san... Jutros na displeju docekala me poruka : "Ja nisam kreten kad imam probleme da ti ih naturam kao sve tvoje prijateljice nego te razumijem kad si u obavezama i pustim da ih rijesis. Dam ti oduska, samo sam ti probo dati prostor, ters si " Sad fakat ne znam sta da mislim... Koliko vrijedi izvinjenje nakon sto je od konflikta proslo vise od mjesec dana ?! Ima li smisla nekog zvati u 02 ujutro da mu nesto objasnjavas?! Stvarno ne znam kako da se postavim... Mislim da je bio pijan ( uvjerena sam 100 %) cim me nazvao u gluho doba noci ili nije bio pri cistoj pameti... S druge strane pitam se je li moguce da su muskarci tolike kukavice da se ne mogu izvinuti, ne smiju priznati krivicu ako nema alkohola da ih pogura i da im laznu hrabrost ??? |
07.11.2005., ponedjeljak
I AM A HERO !!!
 Mnogo toga se izdrzalo u posljednje dvije godine... Cesto se uhvatim kako krivicu za vecinu stvari koje su se dogodile pripisujem sebi ... Srozavam vlastito samopouzdanje... Ipak veceras sebi skidam kapu / doslo mi / Sama sebi sapucem : " Ti si heroj !!!" Ne laskam si... Jesam... Bilo je iznimno ruznih dogadjanja... Svega je bilo... More suza... Bola od kojeg srce treperi... Bola od kojeg mi se cinilo kako mi unutrasnji organi izgaraju... Bilo je izdaje...razocarenja...licemjerstva...poraza.. gadnih padova... Ovih dana opet vijesti...ma ne znam kako bi ih definisala...uznemirujuce vijesti... mislim da je to adekvatan izraz... Ja sam heroj covjece !!! Ne mrzim... Jede me... Grize... Al ne mrzim... Idem uspravno... Dostojanstveno... Ne zelim vise nemoguce... Trebam tek malo mira... I uvjerenje kako je najgore proslo... Ponekad samoj sebi sapucem : " Ti si heroj ... Ne placi...cuce dusmani ... kako suze u noci padaju... ti si heroj...." |
BAJRAMSKA CESTITKA / POST OD 02. 11. 2005. /
 Klanjala je rani sabah, a onda obukla dugu , svilenu ciklama haljinu.Stavila prelijepe dijamantne nausnice u obliku ruze, nanin poklon s hadzdza.... Ramazan prodje - razmisljala je - odlazi nam najdrazi gost ostavljajuci nas s nadom da su nase duse bar malo cisce nego sto su bile prije njegovog dolaska, bar malo plemenitije, da je Svemocni nas post kabul ucinio, da su nasi ibadeti primljeni... Uvijek je posebno lijepo u blagoslovljenom mjesecu - pomisli i osmjeh joj se pojavi na licu... Svi oni sastanci s najblizim, rodbinom i dragim prijateljima.Zajednicki iftari i ramazanski bericet koji obuzme kucu pa se u njoj nadje svega, hrane da je insan ne moze pojesti, istina hrane uvijek ima al za ramazan posebno, toliko da je ostane jos za petoricu ljudi.... One sofre, razni zijafeti i jemeci...topli somuni ...bamja...topa...sis-cevab...japrak...dolme...kadaif..pite...baklave...limunada potocima tece... Ona radost koja obuzme postaca kad se oglasi ezan...kad se nad sutonom obavijenom carsijom oglasi top...kad se postaci s Bismilom primaknu sofri... Ehh, tek kakva ce ih nagrada cekati na Sudnjemu danu !!! A danas je Bajram...najljepsi dan u zivotu muslimana... Ona i njen muz ispostili su Ramazan, dali Zekat i Sadektu-Fitr ... Baklava je napravljena...kuca ociscena...mirom mirise... Sad im samo ostaje da punog srca slave danasnji dan... Kucanje starog zidnog sahata trgnu je iz razmisljanja... " Pola sest " - prospta sama za sebe.." vakat je da ih budim "... Malom Ahmedu ovo je vec drugi Bajram kako ide s babom u dzamiju, od te spoznaje majcinsko srce zatitra od ponosa... "Elhamdulilah pa sam i to docekala"- sapatom izgovori zahvalu Stvoritelju na najljepsem daru...hairli bracnom drugu i zdravoj djeci... Majka ce Amini obuci novu bajramsku haljinu..zlatnu kosu joj iscesljati..splesti u pletenice... Dok muski klanjaju Bajram namaz , ona i kcer postavice sofru za dorucak... Amina ce mami dodavati escajg i salvete... Iako je ljetos napunila tek petu godinu...uci je majka polahko nasim adetima, nek zna... Docekat ce njih dvije sa bajramskim doruckom... vrucom pogacom....mirisom kahve i baklavom, babu i Ahmeda kad se vrate iz dzamije... Vec na vratima nastupiti ce cestitanje ...babu ce djeca poljubiti u ruku u znak postovanja...majku cvrsto zagrliti...kanuce i obilat bajrmluk na veliku djeciju radost... Kuca ce biti u veselju ... Zatim slijedi obilazak mezarluka...posjete muzevim i njenim roditeljima...rodbini....prijateljima... Oci joj zasuzise od nekog posebnog, rijecima neopisivog osjecaja... Nanese par kapljica omiljenog parfema...na ruku stavi halhal narukvicu, baci pogled u ogledalo, na njegovoj srebrenoj povrsini ogledavao se lik lijepe, mlade zene , lica obasjanog nurom dobrote i cistoce , svojstvenog samo dusama iskrenih vjernika... Zadovoljna svojim odrazom s osmjehom podje da budi svoje ukucane ... ... Pricu posvecujem svim muslimanima kojima je Bajram u srcu, a na sutrasnji dan ce iz ovih ili onih razloga biti usamljeni, onima cije kuce ce biti prazne u vrijeme velikog muslimanskog praznika, kojima nece imati ko pokucati na vrata i zijaretiti njihove domove, onima koji su u velikim zivotnim iskusenjima s dovom Svemogucem Stvoritelju da im olaksa i da njihovo stanje poboljsa. Amin !!!.... ... Svim muslimanima svijeta upucujem iskrene cestitke BAJRAM SERIF MUBAREK OLSUN !!! |
... / POST OD 01. 11. 2005. /
 "...kad meni na um padne dragi ! Ja ne gledam sunca nit' mjeseca . " |
CUDNI SU PUTEVI ZIVOTNI / POST OD 30. 10. 2005. /
 Putevi zivota su kaljevi, Prepuni ostrog kamenja Trazimo dobro skriveno Trazeci ozljedjujemo koljena Ozljedjujemo srce i dusu Nikad nismo sigurni sta cemo pronaci Dragulj ili najobicniji kamen Ako nadjemo dragulj... pitanje je da li ce nam trebati u tom trenutku... Ako nadjemo kamen... da li cemo pozeljeti da ga bacimo od sebe , ubijedjeni kako on nije bio vrijedan dugotrajnog trazenja... |
PITAM SE.../ POST OD 27.10. 2005. /
 Zasto nam neki ljudi nesto daju... A onda u prvom afektu sve to nam nabiju na nos ??? Zasto nam ljudi pristaju na muku...a znaju da mi u datom trentku nista ne mozemo promijeniti ...jer „to“ ne ovisi o nama...primorani smo cekati povoljniji trenutak ??? A i kad ga docekamo, zasto nas mora poklopiti novi problem , obicno veci od prethodnog ??? Zasto nijedan dan ne moze proci , a da se ne unisti bar jedna celija moje stitne zlijezde ??? Zasto ponekad pustamo da nas zmija ujede iz iste rupe ??? Zasto ne pamtimo??? Zasto neke stvari uzimamo zdravo za gotovo ??? Zasto kad taman pomislimo da neke stvari idu nabolje , opet objema rukama padnemo po govnima ?! Zasto svaki put iznova pustimo nadu, staru prevaranticu sto nas je toliko puta zedne prevela preko vode, da nas obuzima ??? Zasto su neki ljudi prikrivene kukavice umotane u sarenu ambalazu lazne hrabrosti ??? Zasto ??? .... Kad bih sad svoje istinsko raspolozenje precrtala na blog...gotovo sve rijeci bi pocinjale sa " J "... J..... .... „Nemam ja onih osamnaset godina....da bih sve ispocetka...“ ....Nemam ja vise zivota za mnoge stvari...ma kako se drugima iste podrazumjevale..i izgledale obicne.... J.... |
06.11.2005., nedjelja
JEDNOJ " S ".../ POST OD 25. 10. 2005. /
 Njoj ... Sto ima velike probleme... Mnostvo grudvica od maskare na trepavicama... Preduge nogavice na novim hlacama... Brigu zbog nepolozenog kolokvija. Paniku zbog slomljenog nokta... Razocarenje zbog previse ufrcakanog cuperka... .... Nismo svi jednako stari sa 20 godina... Ne predjemo svi jednako tezak zivotni put... Ne sazrijevamo istom brzinom... Ne natovari nam zivot isto kilograma zivotnih iskusenja i nedaca ... Neke nevolje stignu mnogo kasnije... Neke mozda nikad i ne stignu... Mada mi je iz ove koze... ove perspektive u to tesko povjerovati... ... Njoj sto uplakana s crnim tragovima od maskare, kuka na sav glas zbog slomnjenog nokta...na pogresnu stranu vjetrom oduvanog cuperka.... predugih nogavica... Njoj... Zelim da je citav zivot samo takve brige more... |
..... / POST OD 22.10. 2005. /
 Pisanje bloga ... Tek tacka u miljardama tacki Sto pliva... Nekad manje zamjetna Nekad vise... Pisanje bloga... Nekad stvarne emocije... Nekad pusta mastanja... Ponekad mala laz...bezazlena, svojstvena covjeku... Tek da odredjene stvari ucini ljepsima , prihvatljivijima...da ih malo oboji... Pisanje bloga Nekad sa strascu A nekad tako povrsno Tek da se broji Pisanje bloga Broj posjeta Broj komentara Nekad vise Nekad manje Kurtoaznih, utjesnih, toplih, i onih „reda radi“ tek da ostane trag... I sve u krug.... Pisanje bloga Rijeci Glas I kako god da bilo... Ozbiljno, neozbiljno, lazljivo, istinito, povrsno, tragicno... Glas ustvari niko ne cuje... |
SARAJEVO LJUBAVI MOJA /POST OD 20. 10. 2005. /
 Pogledajte post o Sarajevu sto ga je napisao bloger iz Hrvatske, koji je nedavno boravio u glavnom gradu nase drzave. Toplo preporucujem !!! |
18.10.2005., utorak
DANAS
 Danas sam bila u stanu, radovi napreduju!!! Cini mi se da ce sve ici lakse nego sto sam pretpostavljala :)) I po svoj prilici nece trajati dugo !!! Prednost malih gradova je sto neke stvari mozete kupiti za 30% nize cijene, i to mi je olaksavajuca okolnost :)) Pomogao mi Dragi Bog , a ima i dobrih ljudi !!! Moler kreci, vodoinstalater zavrsio, elektricar poceo, parketar i keramicar cekaju na red, stolara trazim :)) Danas mi vise ljudi rece : " Vas otac je bio veliki covjek !!! " U mojim ocima magla od suza... U mom srcu neizmjeran ponos... |
17.10.2005., ponedjeljak
IZ DALEKA
 Snovi... Zudnja... Zelja... „ Iz daleka samo divimo se svemu Iz daleka samo sve ko zvijezda sja...“ |
16.10.2005., nedjelja
HALO CURO, VODA CURI...
 Stan koji sam dobila u nasljedstvo nalazi se u jednom bh gradicu koji aspsolutno ne poznajem... U paketu s stanom naslijedila sam i hrpu radoznalih i napadnih susjeda koje uzivo zanima kako izgleda nova vlasnica , cime se bavi...namjerava li isti prodati... Stalno mi se javlja masa zainteresiranih „kupaca“ koji bi htjeli da otkupe stan al za minimalnu cijenu , tacnije cijenu koju oni odrede... Zovu me na telefon i pricaju svoju socio - ekonomsku situaciju...slomise se objasnjavajuci kako im ne radi fabrika, kako su na cekanju, kako je nezaposlenost velika...kao da mene to zanima!!! Valjda misle mlada nasljednica ne zivi tu , pa daj da joj stan za sitne novce izbijemo iz ruku... Nazalost danas su vecina ljudi bezobrazni do srzi... Al ne znaju oni s kim imaju posla :) U stanu je pukla vodovodna cijev ( zato vam sve ovo i pricam ) moram traziti majstore da to poprave... Voda je ostetila zid pa treba i kreciti, a kako ce se mijenjeti cijevi onda se moraju mijenjati i plocice.... Sve jedno drugo vuce :S Zamislite kako ce mi biti renovirati stan udaljen 200 km od Sarajeva ?! Ni sama ne znam kako cu to sve organizovati... Srecom prvi susjedi su mi onako „o sebi pri sebi“ , uveliko racunam na njihovu pomoc, inace ce bi mi bilo bas tesko... .... Ucenje zadnjih dana zapostavljeno totalno... Ramazan je malo izmjenio ritam zivota... Neke me bezvezne misli i brige more.... No, ne zalim se... Zivot se nekad zna zapetljeti poput vunenog klupka... Katkad smo primorani da posegnemo za makazama i da odrezemo nerazmrsivi djelic, bacimo ga negdje u zaborav... Ponekad su nam potrebni dani i mjeseci da ga otpetljamo....al zaboravimo na sve muke s prvim uspjehom... Da, zaboravimo.... |
13.10.2005., četvrtak
BEZ KOMENTARA
 Sadrzina jednog od transparenata na tribinama stadiona Marakana : " BIJELJINA NIKAD BIH " ... Komentar jedne blogerke iz Novog Sada na bosanskom blogeru : "SCG ide u Nemacku... Utakmica bila dobra... Cujem da ima povredjenih navijaca BiH... Nije to lepo... Ne treba tako... Vec sam nekoliko puta rekla: to na obraz i organizatorima, i tim divljacima.... Nikad i nikakvo nasilje nisam opravdavala, niti cu! Bilo kakav rat, svadja, nasilje, tuca.. nikom nista dobro nije donelo. Ali, ne razumem zbog cega je ispala tolika frka u vezi sa Kezmanova tri prsta??? To je srpski nacionalni simbol, simbol pravoslavlja, a ne neki fasisticki ili nacisticki simbol! I nije Mateja nikom prkosio, to je preveliki vernik da bi padao toliko nisko. Mateja je pozdravljao svoju zemlju i svoje navijace. Zao mi je ako je to bilo ko pogresno protumacio. Ali tako je..." |